Posle noći tamne rodila se zora
Uz škripu čelika i tutanja motora
Iz mašina moćnih crni dim dok kulja
Od tenkova teških i zemlja se ljulja
Sve posade čvrsto kao stene stoje
Na braniku mile otadžbine svoje
Tenkisti se nikog i ničeg ne boje
a tenkove vole ko devojke svoje
Osmatra i sluša rad svakoga sklopa
Spreman je da pali iz tenkovskog topa
Nikog se ne boji od ničeg ne preza
Pored topa ima i dva mitraljeza
I dok sunce sjajno rasipa lepezu
on sa komandirom održava vezu
A tenkista mladi na kupoli stoji
do odlaska dragoj duge dane broje.